Jedna od novih mjera izravne kontrole cijena koje je Vlada predložila u zakonu koji je poslala u hitni postupak je uvođenje obveze trgovaca da na svojim internet stranicama objave, i u realnom vremenu ažuriraju, cijene artikala u .xml ili .csv formatu. Trgovci bi morali omogućiti pristup programima namijenjenim za automatizirano “skidanje” objavljenih cjenika u svrhu informiranja potrošača i eventualne izrade aplikacija za usporedbe maloprodajnih cijena.
Medijski prostor zadnjih mjesec dana pune napisi o tome kako je Izrael uspio istom mjerom “značajno sniziti cijene u trgovinama“, pa je je Vlada očito pronašla inspiraciju u tzv. “izraelskom modelu” kao mehanizmu suzbijanja rasta potrošačkih cijena u Hrvatskoj. Međutim, postoji najmanje 5 razloga zašto najavljena mjera neće postići željeni učinak.
1) Većina trgovina izuzeta je od mjere
Predložene odredbe koje uređuje najavljenu mjeru primjenjuju se na trgovce iz kategorija supermarket, hipermarket, diskontna prodavaonica te “Cash&Cary” (sic!). To su samo neke od kategorija prodavaonica definiranih propisima kojim se uređuju minimalni tehnički uvjeti i obilježja istih. U bitnom, mjera se ne odnosi na minimarkete, koji su brojčano vjerojatno najčešći oblik prodavaonice u Hrvatskoj.
Jedina razlika u temeljnim obilježjima između minimarketa, supermarketa i hipermarketa je površina prodajnog prostora – minimarketi ga imaju do najviše 400 m2. Oblik i vrsta asortimana u navedenim kategorijama je ista, dok su “Cash&Cary” prodajna skladišta a diskontne prodavaonice prodaju robu u izvornim pakirnim jedinicama.
U praksi, to znači da će većina trgovina biti izuzeta od mjere. Na internetu će biti dostupne cijene u većim trgovinama, dok bi se u mnogobrojnijim manjim trgovinama mogle i povećati cijene ako će u supermarketima i hipermarketima biti niže, čak i unutar istog trgovačkog lanca.
2) Imali smo već sličnu aplikaciju i nikoga nije zanimala
Prije dvije godine, Ministarstvo gospodarstva predstavilo je “aplikaciju” (u naravi internet stranicu) “Kretanje cijena” koja je potrošačima omogućila da na jednom mjestu uspoređuju i prate kretanje cijena određenih proizvoda među različitim trgovačkim lancima. Mediji su o tom projektu pisali da je “fijasko” jer “nikoga nije zanimala” ta “urnebesna stranica“, iako su podaci bili otvoreni privatnim developerima koji su mogli napraviti svoje stranice ili pravu aplikaciju.
Jedina bitna razlika između podataka s te stranice i onih stranica i aplikacija koji bi se eventualno privatno razvili nakon donošenja novog zakona i mjere je ažurnost. Stranica kretanjecijena.hr se ažurirala na dvotjednoj razini, dok bi podaci po novom bili dostupni u realnom vremenu. Svejedno, nije vjerojatno da će građani s najosjetljivijim kućnim proračunima koristiti nove aplikacija jer…
3) Najugroženiji građani ne koriste internet
Kada govorimo o podmirenju osnovnih životnih troškova, prije svega valja istaknuti umirovljenike kao jednu od najosjetljivijih skupina građana. U Hrvatskoj je više od 23% stanovnika starije od 65 – dvostruko više nego u Izraelu kada je ondje uveden slični zakon. Međutim, prema podacima Eurostata samo 44% građana u Hrvatskoj između 65 i 74 godina koristi internet najmanje jedanput tjedno, što je najmanje u cijeloj Europskoj uniji.
S druge strane, u Izraelu je udio starijih od 60 koji koriste internet još 2020. godine, na samom početku pandemije COVID-19, bio 85%. Od tada je taj postotak zasigurno porastao, kao što je i u Hrvatskoj (2020: 27,55%; 2024: 43,73%). To znači da Hrvatska ima veći udio socijalno najosjetljivije skupine građana, ali da će manji udio njih uopće koristiti stranice ili aplikacije za usporedbu cijena koje će nastati zahvaljujući zakonu zato što uopće ne koriste internet.
4) Cijene u Izraelu nisu značajno pale
Šira rasprava o tzv. izraelskom modelu se svela na rezultate istraživanja koje je utvrdilo da je zakon o transparentnosti cijena u Izraelu donio potrošačima mjesečne uštede od prosječno 27 dolara po kućanstvu. S obzirom na prosječnu veličinu kućanstva, to ispada oko 8 eura mjesečno po osobi. To nije zanemariva ušteda, ali je kap u moru u kontekstu inflacije kojoj svjedočimo zadnjih četiri godine.
5) Precjenjuje se učinak cijena na ponašanje potrošača
Cijena je funkcija, između ostalog, i preferencija kupaca. U istoj trgovini, na istom odjelu, dio kupaca preferira kupovati povrće i po 300% većim jediničnim cijenama u mrežici ili plastičnoj ambalaži u odnosu na isti proizvod istog proizvođača u rinfuzi. Slično je i s primjerice mesnim narescima. Očito je da za velik broj potrošača značajne razlike u cijenama ne predstavljaju problem, a promatrajući rast realne potrošnje možemo zaključiti da takvih zaista ima više u Hrvatskoj nego u okolnim zemljama.
Druga strana medalje
S druge strane, zanemaruje se opasnost da bi predložena mjera mogla imati potpuno suprotni učinak od očekivanog. Čini se da većina ljudi očekuje da bi ona mogla funkcionirati tako da će trgovina sa skupljim proizvodom korigirati cijenu naniže kako ne bi izgubila kupce. Međutim, postoji i druga mogućnost, a ta je da trgovina s jeftinijim proizvodom korigira cijenu naviše kako ne bi izgubila prihod.
Naime, osim poticanja konkurencije, transparentnost cijena može potaknuti i dogovaranje cijena – upravo ono za što dio potrošača optužuje trgovce. U izvještavanju o posljednjoj mjeri ograničivanja cijena dijela proizvoda, izlgeda da nikome nije bilo sporno što je ona donesena uz suglasnost trgovačkih lanaca. Na poticaj Vlade i potrošačkih udruga, trgovci su se dogovorili o (maksimalnim) cijenama.
Otac političke ekonomije Adam Smith napisao je: “Ljudi istog obrta rijetko se sastaju, čak i za zabavu i razonodu, a da se razgovor ne završi zavjerom protiv javnosti ili nekim planom za podizanje cijena. Uistinu je nemoguće spriječiti takve sastanke bilo kojim zakonom koji bi se mogao izvršiti ili koji bi bio suglasan sa slobodom i pravdom. Ali, iako zakon ne može spriječiti da se ljudi istog obrta nekiput sastaju, on ne bi morao činiti ništa da olakša takve sastanke, a još manje da ih učini potrebnima.”
Neki su primijetili da su nove “ograničene cijene” više od trenutnih tržišnih – vidjet ćemo hoće li tako ostati. Ali to ne znači da time nije potaknut implicitni dogovor o povećanju marži na svim ostalim proizvodima.