Ništa nije tako trajno kao što je vladin privremeni program.
Cijene naftnih derivata poprilično su porasle tijekom 2021. s oporavkom svjetskog gospodarstva nakon nametnutih lockdowna. Hrvatska vlada odlučila je u jesen administrativno ograničiti maksimalne cijene prvo na 30, a zatim na ukupno 90 dana sukladno Zakonu o tržištu nafte i naftnih derivata.
Ministarstvo gospodarstva je tautološki obrazložilo da se potreba za intervencijom nalazi u činjenici da je zbog iznenadnih i naglih promjena cijena nafte i naftnih derivata, na svjetskim i nama najbližem referentnom tržištu Mediterana, potrebno u određenom periodu ograničiti maksimalne maloprodajne cijene uvjetovane disbalansom između trenutačne ponude i potražnje.
Drugim riječima: cijene je potrebno ograničiti zato što je cijene potrebno ograničiti.
Vlada je prekršila zakon
Cijena nafte na svjetskom tržištu je krajem 2021. naglo pala zbog straha od novog lockdowna u Kini i znakova recesija u drugim ekonomijama, zbog čega je vlada nakon 52 dana ukinula uredbu. Međutim, 8. veljače 2022. ponovno je i s istim obrazloženjem uvela ograničenja koja traju gotovo bez prekida i dandanas.
Zakonom je propisano da se cijene utvrđuju u skladu s pravilima kojima se uređuju tržišni odnosi, ali da se iznimno, radi zaštite potrošača, regulacije tržišta ili drugih opravdanih razloga, mogu uredbom propisati najviše maloprodajne cijene za neprekidno razdoblje od najduže 90 dana.
U zadnjih 550 dana, maloprodajna cijena najprodavanijeg benzina i dizela se slobodno formirala ukupno šest dana. Ostalih 544 dana zabranjena je prodaja iznad cijene koju vlada određuje u pravilu svaka dva tjedna. Od prve uredbe 2021., cijena je administrativno ograničena ukupno 596 dana.
Vlada je prekršila zakon u prvoj polovici 2022., kada su cijene bile propisane uredbom 118 dana bez prekida, od 8. veljače do 5. lipnja. Poslije toga, vlada je počela ubacivati po jedan ‘tržišni dan’ prije donošenja nove uredbe kada god bi se neprekinuto razdoblje približilo 90. danu.
Vozači sretni, ako dođu do goriva
Vozači su s oduševljenjem dočekali najavu da će vlada srezati dobit benzinskim postajama. Osim onih vozača koji nisu mogli doći do goriva jer je, očekivano, došlo do nestašica.
Cijene na slobodnom tržištu igraju vitalnu ulogu u prenošenju informacija između prodavača i kupaca. Veće cijene signaliziraju veću potražnju i manju ponudu, te potiču prodavače da stave veću količinu robe na tržište. Nasuprot, manje cijene ukazuju na manju potražnju i višak ponude, što prodavače potiče na smanjenje ponude i presumjeravanje kapitala drugamo.
Kada se u odnose između kupaca i prodavača pojavi prisila, kao što je to slučaj s administrativnim cijenama, onda cijene gube svoju funkciju. Dolazi do distorzija u signalima, narušava se odnos između ponude i potražnje te se u krajnjim slučajevima mogu pojaviti manjkovi, pa čak i nestašice.
Državni, a ne tržišni neuspjesi
Zabrana rada trgovina nedjeljom i blagdanima to lijepo dočarava. Država je umjetno ograničila ponudu, zbog čega je došlo do relativnog viška u potražnji. Potražnja za trgovinama i dalje postoji, samo se premjestila na manji broj trgovina i na – benzinske pumpe. Ovaj disbalans prouzročio je veće cijene koje potiču benzinske pumpe na nabavu, skladištenje i prodaju robe koju inače nisu imale u ponudi jer im se nije prije isplatilo.
Europska unija je, uz eksplicitnu suglasnost hrvatske vlade, zabranila uvoz nafte i naftnih derivata iz Rusije po cijenama iznad onih koje su propisane sankcijama. Te cijene su niže od tržišnih, zbog čega je Rusija preusmjerila robu prema Aziji te je tako došlo do manjka ponude nafte i, prije svega dizela, na tržištu Europe. S druge strane, u Indiji i Kini dolazi do viškova pa tako kupuju rusku robu po diskontu.
U konačnici, Indija i Kina zarađuju na preradi i preprodaji robe koja se u značajnim količinama svejedno doprema u Europu. Europski potrošači plaćaju skuplje gorivo, subvencionirajući tako azijske rafinerije i preprodavače na štetu ruskog i europskog gospodarstva.
Priča bez kraja
Nitko ne može poremetiti tržište kao što to može državna prisila. Prilikom predstavljanja svake ‘mjere’ koju uvodi na tržište, bilo da se radi o subvenciji, ograničenju cijena ili nekoj drugoj regulaciji, vlada uvijek navodi koliko bi lošije bilo da nema mjere.
Ali ti isti komesari koji se predstavljaju kao zaštitnici malog čovjeka od bešćutnog tržišta si nikada ne pripisuju zasluge za regulacije i intervencije koje su bile dovele do stanja kojeg onda pokušavaju ispraviti.
Dok god ne prepozna koliko država već pridonosi poremećajima na tržištu, javnost će i dalje tražiti rješenja u sposobnim rukama ministra gospodarstva, očekujući da resor kojeg bilježi neprekidan niz afera po 43. put u dvije godine “privremeno” intervenira u tržište naftnih derivata.