U jeku rasprave o bojkotu trgovina koji se u međuvremenu ispuhao, pojavile su se optužbe da su trgovci u kartelu te da međusobno dogovaraju cijene radi postizanja “ekstraprofita”.
I dok je osnovanost tih optužbi u najmanju ruku upitna s obzirom na učestala sniženja kojim pojedini trgovci pokušavaju privući kupce, na pomolu je novi pokušaj pritiska na cijene u sasvim drugom sektoru a pokrenuo ga je najjači kartel u državi. Sindikati u sustavu obrazovanja najavili su štrajk.
Obilježja kartela
Kartel je skupina proizvođača robe ili usluge koji, umjesto da se međusobno natječu na tržištu, su se udružili radi ograničavanja konkurencije. To mogu činiti određivanjem proizvodnih ili prodajnih kvota te dogovaranjem ili usklađivanjem cijena i drugih uvjeta radi narušavanja tržišnog natjecanja.
Radnici konkuriraju na tržištu kako bi prodavali svoje usluge poslodavcima. Sindikat je udruženje konkurenata s ciljem međusobnog dogovaranja cijena (plaća za rad) i drugih uvjeta radi ograničavanja tržišnog natjecanja, što postižu kolektivnim pregovaranjem i drugim sredstvima poput štrajka. Takvo kartelsko udruživanje bilo bi protivno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja da člankom 5. nije izričito navedeno da se odredbe tog zakona ne primjenjuju na odnose između poslodavaca i radnika te na odnose koji su uređeni kolektivnim ugovorima.
Prema ekonomskoj teoriji, karteli su sami po sebi nestabilni te se, bez intervencije vlade ili druge sile koja bi spriječila natjecanje među članovima kartela ili ulazak novih konkurenata, u pravilu brzo raspadaju. Kao i u mnogim drugim zemljama, međutim, hrvatski pravni okvir ograničava slobodu udruživanja na način koji direktno pogoduje održavanju kartela na tržištu rada.
Sindikalni kartel
Kolektivni ugovori u Hrvatskoj imaju erga omnes učinak. To znači da se primjenjuju i na (potencijalne) radnike koji nisu ovlastili sindikat da pregovara u njihovo ime. Očita posljedica toga je nemogućnost konkurencije potencijalnog radnika koji bi radio za manju plaću ili s većim obvezama nego one koje je odredio sindikat.
Sindikati također imaju pravo provesti štrajk (smanjenje proizvodne kvote) u svrhu promicanja gospodarskih i socijalnih interesa svojih članova. Zakonom je izričito zabranjeno dati otkaz radniku zbog sindikalnog djelovanja, a naročitu zaštitu uživaju sindikalni povjerenici. Već smo pisali o eksperimentalnom fizičaru dr. sc. Saši Ceciju, sindikalnom povjereniku Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja na Institutu Ruđer Bošković.
Ovaj istraživač elementarnih čestica i borac za prava radnika toliko vremena provodi na Facebooku da je nedavno najavio tiskanje pete zbirke vlastitih Facebook statusa, treće otkad je 2020. izabran u zvanje višeg znanstvenog suradnika. U istom razdoblju, prema podacima Google Scholara, objavio je jedan znanstveni rad i to u području STEM nastave, a ne fizike čestica.
Doktoru Ceciju ne može konkurirati fizičar koji bi ponudio upravi IRB-a istu produktivnost kao i on za manju plaću. Cecijev sindikat je u ime svih dogovorio određene uvjete u kolektivnom ugovoru, što ima dalekosežne posljedice po cijeni i kvaliteti javnih službi.
Uravnilovka kao posljedica kartela
Kad je 2023. organizirao prosvjed na Institutu Ruđer Bošković zbog plaća mladih znanstvenika, u komentarima na Facebooku se javio jedan bivši asistent koji je oštro kritizirao sindikat znanosti svojim viđenjem problema.
I sam sam bio asistent na fakultetu, i otišao sam prvom prilikom. I puno mojih kolega koji su bili asistenti su također otišli, neki čak i prije nego su doktorirali. I nitko od njih, ali baš nitko, nije otišao zbog niske plaće, već zbog neprepričljivog mobinga koji su trpili od strane mentora i nadređenih, koji većinom nisu ni dolazili na posao, a kad bi došli, došli bi samo da se iživljavaju na asistentima. (…)
Po cijele dane na internetu, facebooku, ispijanju kave. Neki ni ne dolaze na posao. A kad dođe vrijeme izbora/reizbora, plate nekom da ih stavi na rad, zadovolje uvjete i idemo narednih 5 godina dalje. I svi to znate, i šutite.
Umjesto da se zagovara veća fleksibilnost u određivanju plaća temeljenih na tržišnim principima, sindikati traže horizontalna povećanja plaća svima, makar onima na “istom radnom mjestu”. Sad su se izborili čak i za izuzeće od ocjenjivanja rada javnih službenika koje je trebalo osigurati kvalitetu rada nakon zapošljavanja.
Školski sindikati već godinama ukazuju na problem nedostatka nastavnika u STEM područjima, što je izravna posljedica nedostatka konkurencije među radnicima i sustava koji favorizira uravnilovku. Sustav koji plaća nastavnike matematike jednako kao i nastavnike glazbene kulture ne može biti efikasan zbog okolnosti na tržištu rada. Potražnja za radnicima sa znanjem i vještinama koje se razvijaju na PMF-u je jednostavno puno veća od one za radnicima koji su završili studij na Muzičkoj akademiji.
Ekonomsku rentu koju uživaju članovi kartela plaćaju dvije skupine – potrošači kroz veću cijenu za lošiji proizvod i potencijalni konkurenti koji su isključeni s tržišta. U sustavu obrazovanja, cijenu plaćaju učenici, studenti i perspektivni profesori. S obzirom na to koliko se pričalo o kartelima u zadnja dva mjeseca, čudno je što oni na tržištu rada ne privlače veću pažnju javnosti.