Dana 18. listopada 2023. godine, potpisana je Deklaracija iz Westminstera. Kao organizacija koja prepoznaje da je snažna afirmacija građanskih sloboda presudna za poštivanje prava pojedinaca u demokratskom društvu, Centar za ekonomsko obrazovanje objavljuje prijevod na hrvatski jezik pod licencom CC BY-NC-SA 4.0 DEED.

Kao novinari, umjetnici, pisci, aktivisti, tehnolozi i akademici, pišemo kako bismo upozorili da međunarodna cenzura prijeti erozijom stoljećima starih demokratskih normi.

Dolazimo s ljevice, s desnice i s centra, a ujedinjuje nas predanost univerzalnim ljudskim pravima i slobodi govora te smo svi duboko zabrinuti pokušajima da se zaštićen govor etiketira kao ‘misinformacija’, ‘dezinformacija’ i drugim slabo definiranim terminima.

Zloupotreba ovih termina rezultirala je cenzurom običnih ljudi, novinara i disidenata u državama širom svijeta.

Takvo uplitanje u pravo na slobodu govora guši valjane rasprave o temama koje su neophodno u javnom interesu, te potkopava temeljne principe predstavničke demokracije.

Svugdje oko svijeta, državni akteri, kompanije koje vode društvene medije, sveučilišta i nevladine organizacije rade sve više na tome da nadziru građane te da im oduzmu glas. Ovi veliki i koordinirani napori se ponekad nazivaju ‘cenzursko-industrijskim kompleksom’.

Ovaj kompleks često djeluje izravno preko državne politike. Vlasti u Indiji i Turskoj su prisvojili ovlast brisanja političkog sadržaja s društvenih medija. Parlament u Njemačkoj i Vrhovni sud u Brazilu kriminaliziraju politički govor. U drugim državama, mjere poput irskog Zakona o ‘govoru mržnje’, škotskog Zakona o zločinima iz mržnje, britanskog Zakona o sigurnosti na internetu i australskog Zakona o misinformacijama prijete ozbiljnim ograničavanjem izražavanja te stvaranjem odvračajućeg učinka.

Ali cenzursko-industrijski kompleks djeluje suptilnijim metodama. One uključuju filtriranje vidljivosti, označavanje i manipulacija rezultata tražilica. Cenzori na društvenim medijima su već ušutkavali zakonita mišljenja na temama od nacionalne i geopolitičke važnosti isključivanjem i označavanjem. Činili su to s punom podrškom “stručnjaka za dezinformacije” i “fact-checkera” u mainstream medijima koji su napustili novinarske vrijednosti debate i intelektualnog raspitivanja.

Kako su Twitter dosjei razotkrili, tech kompanije često provode cenzursko “moderiranje sadržaja” u suradnji s vladinim agencijama i civilnim društvom. Zakon o digitalnim uslugama Europske unije će uskoro formalizirati ovaj odnos dijeljenjem podataka s platformi “provjerenim istraživačima” iz nevladinih organizacija i akademske zajednice, predajući naša prava na govor odlukama ovih neizabranih i neodgovornih entiteta.

Neki političari i nevladine organizacije ciljaju čak i na aplikacije za slanje poruka sa šifriranjem s kraja na kraj poput WhatsAppa, Signala i Telegrama. Ako se šifriranje s kraja na kraj probije, ostat ćemo bez mogućnosti održavanja autentičnih privatnih razgovora u digitalnoj sferi.

Iako su inozemne dezinformacije između država stvarni problem, agencije koje su osmišljene kako bi se borile protiv takvih prijetnji, poput američke Sigurnosne agencije za kibersigurnost i infrastrukturu, se više okreću prema domaćoj javnosti. Pod izlikom sprječavanja štete i očuvanja istine, govor se tretira kao dopuštena aktivnost, a ne kao neotuđivo pravo.

Priznajemo da riječi mogu ponekad uvrijediti, ali odbacujemo ideju da se povrijeđeni osjećaji i nelagoda, čak i ako su akutni, razlozi za cenzuru. Otvorena rasprava je središnji stup slobodnog društva te je neophodna za držanje odgovornim vlada, osnaživanje ranjivih skupina i smanjivanje rizika tiranije.

Zaštite govora nisu samo za stajališta s kojima se slažemo; s posebnim naporima trebamo zaštititi govor za stajališta kojima se najsnažnije protivimo. Samo se u javnoj sferi ta stajališta mogu čuti i valjano osporiti.

Štoviše, nepopularni stavovi i ideje su bezbroj puta nakon nekog vremena postali konvencionalnom mudrošću. Etiketiranjem određenih političkih ili znanstvenih stavova “misinformacijama” ili “malinformacijama”, riskiramo da nam društva zapnu u lažne paradigme koje će lišiti čovječanstvo teško stečenog znanja i poništiti mogućnost postizanja novog znanja. Sloboda govora nam je najbolja obrana od dezinformacija.

Ne radi se samo o iskrivljenim pravilima i regulacijama – napad na govor je kriza samog čovječanstva. Svaka kampanja za jednakost i pravdu u povijesti uzdala se u otvoreni forum kako bi izrazila neslaganje. U bezbroj primjera, uključujući aboliciju ropstva i pokret za građanska prava, društveni napredak ovisio je o slobodi izražavanja.

Ne želimo da naša djeca odrastu u svijetu u kojem se boje govoriti što im je na umu. Želimo da odrastu u svijetu gdje se njihove ideje mogu izraziti, istražiti i raspraviti otvoreno – svijetu kojeg su utemeljitelji naših demokracija zamislili kada su upisali slobodu govora u naše zakone i ustave.

Prvi amandman američkog ustava je moćan primjer kako se pravo na slobodu govora, tiska i savjesti mogu snažno zaštititi pod zakonom. Nije potrebno složiti se s SAD-om oko svega kako bi se priznalo da je ovo ključna “prva sloboda” iz koje slijede sve ostale slobode. Samo kroz slobodu govora možemo prokazati povrede naših prava i boriti se za nove slobode.

Postoji također jasna i robusna međunarodna zaštita za slobodu govora. Opća deklaracija o ljudskim pravima (ODLJP) napisana je 1948. godine kao odgovor na grozote koje su počinjene za vrijeme Drugog svjetskog rata. U članku 19. ODLJP-a navedeno je “Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja I širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.” Iako možda postoji potreba da vlade reguliraju neke aspekte društvenih medija, poput ograničenja dobi, te regulacije nikada ne bi smjele narušiti ljudsko pravo na slobodu izražavanja.

Kao što je vidljivo u članku 19., korolar prava na slobodu govora je pravo na informaciju. U demokraciji, nitko nema monopol nad onime što se smatra istinom. Umjesto toga, potrebno je otkriti istinu kroz dijalog i debatu – i ne možemo otkriti istinu ako ne dopustimo mogućnost pogreške.

Cenzura u ime “očuvanja demokracije” okreće nešto što bi trebalo biti sustav reprezentacije odozdo naglavce u sustav ideološke kontrole odozgo. Ova cenzura je u konačnosti kontraproduktivna: sije nepovjerenje, potiče radikalizaciju i delegitimizira demokratski proces.

U toku ljudske povijesti, napadi na slobodu govora prethodili su napadima na sve ostale slobode. Režimi koji su narušili slobodu govora su uvijek neizbježno oslabili i oštetili druge temeljne demokratske strukture. Na isti način, elite koje se zalažu za cenzuru danas također podrivaju demokraciju. Ono što se promijenilo međutim je široki opseg i tehnološki alati putem kojih se cenzura može provesti.

Vjerujemo da je sloboda govora nužna da se zaštitimo od zloupotrebe moći od strane vlasti – zloupotrebe koja je povjesno uvijek predstavila daleko veća prijetnja od riječi nekih pojedinaca ili čak organiziranih skupina. Za ljudsko blagostanje i razvoj, imamo sljedeće 3 pozive na akciju.

• Pozivamo vlade i međunarodne organizacije da izvrše svoje obveze prema narodu i pridržavaju se članka 19. ODLJP-a.
• Pozivamo tech korporacije da se obvežu na zaštitu digitalne javne sfere kako je definirana u članku 19. ODLJP-a i da se suzdrže od politički motivirane cenzure, cenzure glasova drugog mišljenja i cenzure političkih mišljenja.
• I konačno, pozivamo opću javnost da nam se pridruži u borbu za očuvanje demokratskih prava naroda. Zakonodavne promjene nisu dovoljne. Moramo također izgraditi atmosferu slobode govora odozdo, odbacujući klimu netolerancije koja potiče autocenzuru i koja stvara nepotrebne osobne sukobe za mnoge. Umjesto straha i dogmatizma, moramo prigrliti propitivanje i debatu.

Zalažemo se za tvoje pravo da postavljaš pitanja. Žustre prepirke, čak i one koje mogu uznemiriti, su daleko bolje od izostanka debate.

Cenzura nam oduzima puninu samoga života. Sloboda govora je temelj za ostvarenje života ispunjenog značajem i čovječanstva koje napreduje – kroz umjetnost, poeziju, dramu, priču, filozofiju, pjesmu i više.

Ova deklaracija je rezultat početnog sastanka pobornika slobode govora iz cijelog svijeta koji su se sastali u Westimensteru u Londonu krajem lipnja 2023. godine. Kao potpisnici ove izjave, imamo fundamentalna politička i ideološka neslaganja. Međutim, jedino ćemo ujedinjenjem pobijediti nasrtaje cenzure kako bismo zadržali mogućnost otvorene debate i da jedan drugog osporimo. U duhu različitosti i debate potpisujemo Deklaraciju iz Westminstera.

• Matt Taibbi, novinar, SAD
• Michael Shellenberger, javnost, SAD
• Jonathan Haidt, socijalni psiholog, NYU, SAD
• John McWhorter, lingvist, Columbia, autor, SAD
• Steven Pinker, psiholog, Harvard, SAD
• Julian Assange, urednik, osnivač Wikileaksa, Australija
• Tim Robbins, glumac, redatelj, SAD
• Nadine Strossen, professor prava, NYLS, SAD
• Glenn Loury, ekonomist, SAD
• Richard Dawkins, biolog, UK
• John Cleese, komičar, akrobat, UK
• Slavoj Žižek, filozov, autor, Slovenija
• Jeffrey Sachs, Columbia University, SAD
• Oliver Stone, redatelj, SAD
• Edward Snowden, zviždač, SAD
• Greg Lukianoff, predsjednik i glavni izvršni direktor, Foundation for Individual Rights and Expression, SAD
• Stella Assange, aktivist, UK
• Glenn Greenwald, novinar, SAD
• Claire Fox, osnivač, Academy of Ideas, UK
• Dr. Jordan B. Peterson, psiholog, autor, Kanada
• Bari Weiss, novinar, SAD
• Peter Hitchens, autor, novinar, UK
• Niall Ferguson, povijesničar, Stanford, UK
• Matt Ridley, novinar, autor, UK
• Melissa Chen, novinar, Spectator, Singapor/SAD
• Yanis Varoufakis, ekonomist, Grčka
• Peter Boghossian, filozof, Founding Faculty Fellow, University of Austin, SAD
• Michael Shermer, znanstveni autor, SAD
• Alan Sokal, profesor matematike, UCL, UK
• Sunetra Gupta, profesor teoretske epidemiologije, Oxford, UK
• Jay Bhattacharya, profesor, Stanford, SAD
• Martin Kulldorf, profesor medicine (na dopustu), Harvard, SAD
• Aaron Kheiriaty, psihijatar, autor, SAD
• Chris Hedges, novinar, autor, SAD
• Lee Fang, neovisni novinar, SAD
• Alex Gutentag, novinar, SAD
• Iain McGilchrist, psihijatar, filozof, UK
• Ayaan Hirsi Ali, aktivist za ljudska prava, autor, Nizozemska
• Konstantin Kisin, autor, UK
• Leighton Woodhouse, javnost, SAD
• Andrew Lowenthal, liber-net, Australija
• Aaron Mate, novinar, SAD
• Izabella Kaminska, novinar, The Blind Spot, UK
• Nina Power, pisac, UK
• Kmele Foster, novinar, medijski poduzetnik, SAD
• Toby Young, novinar, Free Speech Union, UK
• Winston Marshall, novinar, The Spectator, UK
• Jacob Siegel, Tablet, SAD/Israel
• Ulrike Guerot, osnivač European Democracy Lab, Njemačka
• Heather E. Heying, evolucijski biolog, SAD
• Bret Weinstein, evolucijski biolog, SAD
• Martina Pastorelli, neovisni novinar, Italija
• Leandro Narloch, neovisni novinar, Brazil
• Ana Henkel, neovisni novinar, Brazil
• Mia Ashton, novinar, Kanada
• Micha Narberhaus, The Protopia Lab, Španjolska/Njemačka
• Alex Sheridan, Free Speech Ireland
• Ben Scallan, Gript Media, Irska
• Thomas Fazi, neovisni novinar, Italija
• Jean F. Queralt, Technologist, osnivač @ The IO Foundation, Malezija/Španjolska
• Phil Shaw, aktivist, Operation People, Novi Zeland
• Jeremy Hildreth, neovisni, UK
• Craig Snider, neovisni, SAD
• Eve Kay, televizijski producent, UK
• Helen Joyce, novinar, UK
• Dietrich Brüggemann, redatelj, Njemačka
• Adam B. Coleman, osnivač Wrong Speak Publishing, SAD
• Helen Pluckrose, autor, SAD
• Michael Nayna, redatelj, Australija
• Paul Rossi, edukator, Vertex Partnership Academics, SAD
• Juan Carlos Girauta, političar, Španjolska
• Andrew Neish, KC, UK
• Steven Berkoff, glumac, dramski pisac, UK
• Patrick Hughes, umjetnik, UK
• Adam Creighton, novinar, Australija
• Julia Hartley-Brewer, novinar, UK
• Robert Cibis, redatelj, Njemačka
• Piers Robinson, Organization for Propaganda Studies, UK
• Dirk Pohlmann, novinar, Njemačka
• Mathias Bröckers, autor, novinar, Njemačka
• Kira Phillips, dokumentarni redatelj, UK
• Diane Atkinson, povijesničar, biograf, UK
• Eric Kaufmann, profesor politologije, Birkbeck, University of London, Kanada
• Laura Dodsworth, novinar i autor, UK
• Nellie Bowles, novinar, SAD
• Andrew Tettenborn, profesor prava, Swansea University, UK
• Julius Grower, fellow, St. Hugh’s College, UK
• Nick Dixon, komičar, UK
• Dominic Frisby, komičar, UK
• James Orr, profesor, University of Cambridge, UK
• Andrew Roberts, povijesničar, UK
• Robert Tombs, povijesničar, UK
• Ben Schwarz, novinar, SAD
• Xavier Azalbert, istraživački znanstveni novinar, Francuska
• Doug Stokes, profesor međunarodnih odnosa, University of Exeter, UK
• James Allan, profesor prava, University of Queensland, UK
• David McGrogan, profesor prava, Northumbria University, UK
• Jacob Mchangama, autor, Danska
• Nigel Biggar, predsjednik, Free Speech Union, UK
• David Goodhart, novinar, autor, UK
• Catherine Austin Fitts, The Solari Report, Nizozemska
• Matt Goodwin, profesor politologije, University of Kent, UK
• Catherine Liu, kulturni teoretičar, autor, SAD
• Stefan Millius, novinar, Švicarska
• Philip Hamburger, profesor prava, Columbia, SAD
• Rueben Kirkham, kodirektor, Free Speech Union of Australia, Australija
• Jeffrey Tucker, autor, SAD
• Sarah Gon, direktor, Free Speech Union, Južna Afrika
• Dara Macdonald, kodirektor, Free Speech Union, Australija
• Jonathan Ayling, izvršni direktor, Free Speech Union, Novi Zeland
• David Zweig, novinar, autor, SAD
• Juan Soto Ivars, autor, Španjolska
• Colin Wright, evolucijski biolog, SAD
• Gad Saad, profesor, evolucijski bihevioralni znanstvenik, autor, Kanada
• Robert W. Malone, MD, MS, SAD
• Jill Glasspool-Malone, PhD., SAD
• Jordi Pigem, filozof, autor, Španjolska
• Holly Lawford-Smith, izvanredni profesor političke filozofije, University of Melbourne, Australija
• Michele Santoro, novinar, tv voditelj, voditelj, Italija
• Dr. James Smith, voditelj podcasta, stručnjak za literaturu, RHUL, UK
• Francis Foster, komičar, UK
• Coleman Hughes, pisac, voditelj podcasta, SAD
• Marco Bassani, politički teoretičar, povijesničar, Milan University, Italija
• Isabella Loiodice, profesor komparativnog javnog prava, University of Bari, Italija
• Luca Ricolfi, profesor, sociolog, Turin University, Italija
• Marcello Foa, novinar, bivši predsjednik Rai, Italija
• Andrea Zhok, filozof, University of Milan, Italija
• Paolo Cesaretti, profesor bizantske civilizacije, University of Bergamo, Italija
• Alberto Contri, stručnjak za masovne medije, Italija
• Carlo Lottieri, filozof, University of Verona, Italija
• Alessandro Di Battista, politički aktivist, pisac, Italija
• Paola Mastrocola, pisac, Italija
• Carlo Freccero, televizijski pisac, stručnjak za medije, Italija
• Giorgio Bianchi, neovisni novinar, Italija
• Nello Preterossi, profesor, University of Salerno, znanstveni direktor Italian Institute for Philosophical Studies, Italija
• Efrat Fenigson, novinar, voditelj podcasta, Israel
• Eli Vieira, novinar, genetički biolog, Brazil
• Stephen Moore, autor i analitičar, Kanada