Korisnici zagrebačkog javnog prijevoznika već su dulje vrijeme žrtve nesposobnosti njegove uprave u rješavanju ključnih problema te tvrtke. Unatoč notornom nedostatku osoblja o kojemu se piše već godinama te učestalim kvarovima voznog parka, ZET nije prilagodio plan prometa svojim stvarnim mogućnostima pružanja usluge.
Mnogi građani se opravdano žale kada linije ne voze po objavljenom voznom redu. To im uzrokuje kašnjenja kada idu na i s posla, u vrtić po djecu itd., a problemi su se nastavili čak i nakon što je ZET od 1. srpnja ove godine prestao obavljati gradski prijevoz na području Velike Gorice. Kada se tramvaj ili autobus pak pojavi, korisnike redovito dočeka prljavo i neodržavano vozilo.
Jedan od ključnih aspekata ove teme koji nije do sada problematiziran su uvjeti po kojemu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. drži zakonski monopol na javni linijski prijevoz putnika unutar Grada Zagreba. Ugovorom između ZET-a i Grada Zagreba su definirani standardi kvalitete koje prijevoznik mora ispunjavati u javnom prometu. Jedan od tih standarda je da vozila moraju biti očišćena izvana najmanje jednom svakih 14 dana. Drugi je da se sjedala temeljito očiste najmanje jednom svakih 120 dana.
Prema Izvještaju o ostvarenoj kvaliteti za 3. kvartal 2024., 30% vozila nisu očišćena izvana dulje od 14 dana. Sjedala u skoro 50% vozila nisu očišćena dulje od 120 dana! U istom razdoblju bilo je 1000 manje vozila koja su izašla u promet od planiranog. Zagrebački javni prijevoz je u rasulu, a gradska vlast krivnju za nesnosne gužve na prometnicama svaljuje na građane koji ne koriste takav javni prijevoz.
Ali čini se da nisu samo građani ti koji preferiraju automobile spram ovakvog javnog prijevoza. Predsjednik uprave ZET-a Marko Bogdanović je između 27.9.2023. i 30.10.2024. napravio 39.545 kilometara na službenom automobilu koji mu je ZET dao na korištenje! To je prosječno 140 kilometara dnevno ako isključimo vikende – a tramvajska postaja je doslovno ispred zgrade na čijoj je adresi prijavljen.
Monopolski položaj ZET-a proizlazi iz odluke Gradske skupštine Grada Zagreba kojom mu je povjereno isključivo pravo obavljanja komunalnog prijevoza putnika, a nadzor nad pridržavanjem odredbama odluke je u domeni gradske izvršne vlasti. ZET po tom pitanju nije u bitno drugačijem položaju od bilo kojeg drugog prijevoznika koji obavlja komunalni prijevoz u nekom drugom gradu, bez obzira na vlasništvo firme.
Gradska vlast ne samo da žmiri na brutalno kršenje ugovora od strane monopolista u javnom prijevozu nego i okrivljuje građane što ga izbjegavaju u širokom luku. No, možete li na trenutak zamisliti kako bi gradonačelnik reagirao da je ZET u privatnom vlasništvu?!
Redovno slanje prometnih i komunalnih inspekcija, kazne društvu i direktoru zbog kršenja ugovora, tiskovne konferencije o zlouporabi monopolskog položaja i izvlačenju novca poreznih obveznika samo su neki od scenarija koje bismo mogli zamisliti.
Ali dok je ZET poput HP-a, HŽ-a i brojnih drugih monopolista kojima je dodijeljen taj status zbog javnog interesa, a notorno ne ispunjavaju svoju svrhu ‘naš’, institucije zadužene za njihov nadzor nemaju razlog biti pretjerano marljivi u svom poslu – jer ipak su i one ‘naše’.
Kroz vrijeme se one tako stope u jednu te istu birokraciju, a građani postaju zarobljenici tiranije statusa quo.