Prije tjedan dana su objavljeni rezultati velikog istraživanja provedenog u Francuskoj u kojem su znanstvenici na uzorku od 28 milijuna ljudi tijekom četiri godine tražili odgovor na pitanje: Jesu li mRNA cjepiva protiv bolesti COVID-19 povezana s dugoročnim rizikom od smrtnosti od svih uzroka?
Rezultati su pokazali da ne postoji povećani rizik od smrtnosti kod skupine koja je primila cjepivo te su autori zaključili da nalazi podržavaju dugoročnu sigurnost navedenih cjepiva. Štoviše, cijepljena skupina je imala 25% manju smrtnost od svih uzroka smrti u odnosu na necijepljenu.
Stvaranje lažnih vijesti
Iako su autori upozorili da ovo istraživanje, samo po sebi, ne može dokazati da je cijepljenje dovelo do smanjenja opće smrtnosti, to nije spriječilo niz novinara i stručnjaka da objave lažnu vijest upravo tog sadržaja. Tako je Mojmira Pastorčić, urednica emisije RTL Direkt, u emisiji koja je emitirana 9. prosinca 2025. izjavila da navedena studija dokazuje “ne samo da cjepivo ne povećava smrtnost, nego smanjuje rizik od smrti za 25%”.
Istog je dana Večernji list objavio članak Romane Kovačević Barišić čiji uvod navodi da je studija pokazala da je cjepivo “smanjilo rizik od smrti zbog drugih uzroka”. Dan ranije, liječnik Igor Berecki, koji ima 30 tisuće pratitelja na Facebooku, objavio je tekst o studiji u kojemu navodi da je cjepivo “smanjilo rizik od smrti od drugih uzroka” i da bi se moglo reći “učinilo cijepljene osobe općenito zdravijima i otpornijima na bolesti od necijepljenih”.
Mala škola statistike
Postoji jasna statistička povezanost između prodaje sladoleda i napada morskih pasa. U razdobljima kad se više sladoleda prodaje, češće se događaju takvi napadi i obrnuto. Ipak, mala je vjerojatnost da morski psi gaje posebnu mržnju prema ljubiteljima sladoleda, ili da napadi morskih pasa pozitivno utječu na prodaju sladoleda.
Vjerojatnije je da postoji treća varijabla, temperatura zraka, koja može povezati konzumaciju sladoleda i sudjelovanje ljudi u aktivnostima na moru u kojemu se nalaze morski psi. Ovaj primjer se može činiti banalnim, ali upravo se u statistici o 25% manjoj smrtnosti nalaze slučajevi slučajnih ozljeda, prometnih nesreća, padova, utapanja, samoubojstva i samoozljeda. Sami tekst objavljenog istraživanja navodi da takvi “vanjski uzroci smrtnosti” čine drugu najveću skupinu uzroka smrtnosti (između karcinoma i bolesti krvožilnog sustava).
Upravo zbog male vjerojatnosti povezanosti s cjepnim statusom, istraživači su izvršili prilagodbu podatka isključivanjem slučajeva hospitalizacija zbog traumatske ozljede i samoozljeđivanja. Takvom prilagodbom došli su do podatka o 20% manjoj smrtnosti među cijepljenom populacijom, ali autori su se nastavili ograđivati od zaključaka o uzročno-posljedičnoj vezi. Primjerice, uočili su kako su cijepljene osobe imale veće socioekonomske prednosti i vjerojatno bolji pristup zdravstvenoj skrbi, što, kako su sami naveli, njihovi podaci nisu u dovoljnoj mjeri obuhvatili.
Iako studija nije ulazila u detalje tih mogućih razlika, mediji su izvještavali da su necijepljenim bolesnicima u nekim zemljama uskraćivani zahvati presađivanja organa. U Europi su pojedini liječnici javno zagovarali da se necijepljenima ograniči pravo na zdravstvenu zaštitu. To samo po sebi ne dokazuje da se takva praksa doista provodila, ali upućuje na potrebu daljnjeg istraživanja i razmatranja mogućih dodatnih čimbenika koji utječu na smrtnost, zbog čega nije moguće donositi zaključke o kauzalnosti.
Znanstvenici su dodali kako čimbenici poput različitog pristupa zdravstvenoj skrbi mogu djelomično objasniti uočenu negativnu korelaciju između cijepljenja i smrtnosti (tj. manju smrtnost kod cijepljenih). Za kraj su u samom zaključku naveli da smanjena smrtnost, čak i nakon opsežnog prilagođavanja, ukazuje na moguću prisutnost zbunjujućih varijabli koje nisu dovoljno kontrolirane.
Nije prvi put
Nepoznavanje osnova statistike i pogrešno tumačenje znanstvenih istraživanja česta je pojava u raspravama o javnim politikama. Jedna od najčešćih zabluda je donošenje zaključaka o uzročno-posljedičnoj vezi između dva pokazatelja, pri čemu se zanemaruje utjecaj skrivenih varijabli. Takvi pristupi mogu dovesti do pogrešnih interpretacija i neutemeljenih zaključaka, što se nerijetko vidi u analizama učinkovitosti javnih mjera ili zdravstvenih intervencija.
Slična pogreška primijetila se i u drugoj polovici 2021. godine, kada su zagovornici strožih sigurnosnih mjera i covid potvrda povezivali nižu smrtnost od bolesti COVID-19 u više procijepljenim državama sa stopom cijepljenja. Međutim, epidemijsko širenje zaraze u tim istim državama, kao i istraživanja koja su još u srpnju bila objavljena pokazalo je da cjepivo pruža ograničenu i kratkotrajnu zaštitu od same zaraze.
Glavni razlog smanjenja smrtnosti od COVID-a u vezi s cijepljenjem zapravo je bila izravna zaštita cijepljenih osoba od teškog oblika te bolesti. Drugim riječima, osobe s većim rizikom od teške bolesti – a rizik je eksponencijalno rastao s dobi – same su se zaštitile, dok je cijepni status šire populacije – na koju su se najviše odnosile sigurnosne mjere – imao minimalan utjecaj na smrtnost od COVID-a.
Odgovornost za širenje dezinformacija
Ovu priču je moguće sagledati i u okviru političkog i medijskog mainstreama koji često naglašava važnost medijske pismenosti, kritičkog razmišljanja i reguliranja društvenih medija kao sredstvima za borbu protiv dezinformacija.
Prije samo tjedan dana, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko prozvao je “huškače kojima je prijeko potreban konflikt u društvu” za “širenje dezinformacija i lažnih vijesti”. Bez obzira na nemogućnost povezivanja napisa o kojima je tom prilikom govorio te motiva onih koji su ih iznosili s ovim konkretnim slučajem, kontekst nije zanemariv.
RTL Direkt u svojoj reportaži govori o “poplavi dezinformacija [koja] je dovela do sumnje u baš sva cjepiva”, teškoćama s kojima se liječnici susretaju kada pokušavaju razuvjeriti pacijente koji dolaze s “tvrdim stavovima o cijepljenju koje su čuli preko portala ili YouTubea” te da su skeptici “posebno glasni na društvenim mrežama”.
Nadalje, način na koji su mediji iznosili dezinformacije kad su izvještavali o okupljanju na splitskoj rivi i na zagrebačkom Cvjetnom trgu za Badnjak 2020. mogao bi se okarakterizirati kao huškanje, a nije potrebno posebno obrazložiti kako čitanost medija raste u vremenima društvenog konflikta.
Igor Berecki, Mojmira Pastorčić i druge javne ličnosti trebaju odgovarati za širenje lažnih vijesti. Konkretno, u ovom slučaju trebaju odgovarati na pitanja:
- Hoćete li korigirati lažne tvrdnje koje ste iznijeli?
- Hoćete li naučiti osnove statistike i vjerojatnosti kako ne biste pogrešno tumačili rezultate znanstvenih istraživanja?
Ovaj slučaj pokazuje koliko lako pogrešna interpretacija postane “činjenica” kada ju unisono ponavljaju ljudi s velikim dosegom publike. Lažne vijesti, dezinformacije i propaganda će uvijek postojati u medijskom prostoru. Pitanje je jedino hoćemo li dati državi odnosno cehu samozvanih “stručnjaka za dezinformacije” monopol nad njima.
Sloboda donosi troškove, ne samo koristi. Ako moraš sam donijeti vlastito mišljenje, to je strašna stvar. Većina ljudi bi puno radije da netko drugi misli umjesto njih. Ali ako želimo održati slobodno društvo, svatko od nas mora preuzeti zadatak oblikovanja vlastitog mišljenja.
— Milton Friedman
Američki ekonomist